Psalmi 141
1Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
2Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
3Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
7Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
8U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
9Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!