Job 2:12

I podigavši oči svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdreše svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajući ga u nebo.

Библија (Српски)

In The King James Version

And when they lifted up their eyes afar off, and knew him not, they lifted up their voice, and wept; and they rent every one his mantle, and sprinkled dust upon their heads toward heaven.

In Context

11A tri prijatelja Jovova čuše za sve zlo koje ga zadesi, i dođoše svaki iz svog mesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, dogovoriše se da dođu da ga požale i poteše.

13I seđahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, i nijedan mu ne progovori reči, jer viđahu da je bol vrlo velik.

Read all of Job 2

Cross References

Genesis 27:34A kad ču Isav reči oca svog, vrisnu glasno i ožalosti se veoma, i reče ocu svom: Blagoslovi i mene, oče.

Judges 2:4A kad izgovori anđeo Gospodnji ove reči svim sinovima Izrailjevim, narod podiže glas svoj i plaka.

1 Samuel 11:4I dođoše poslanici u Gavaju Saulovu, i kazaše ove reči narodu; tada sav narod podiže glas svoj, i plakahu.

2 Samuel 13:36I kad izreče, a to sinovi carevi dođoše, i podigavši glas svoj plakaše; a i car i sve sluge njegove plakaše vrlo.

Nehemiah 9:1Potom dvadeset četvrtog dana tog meseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteći i u kostreti i posuvši se zemljom.

Job 1:20Tada usta Jov i razdre plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se,

This Verse In Other Editions

Study Job 2:12