Luke 24:32
I oni govorahu jedan drugom: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
Библија (Српски)
In The King James Version
In Context
31Tada se njima otvoriše oči i poznaše Ga. I Njega nestade.
33I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji behu s njima,
Cross References
Psalms 104:34Neka Mu bude mila beseda moja! 2 Veseliću se o Gospodu. 1
Proverbs 27:17Gvožđe se gvožđem oštri, 2 tako čovek oštri lice prijatelja svog. 1
Jeremiah 15:16Kad se nađoše reči Tvoje, pojedoh ih, 2 i reč Tvoja bi mi radost i veselje srcu mom, 1 jer je ime Tvoje prizvano na me, 2 Gospode Bože nad vojskama. 1
Jeremiah 23:29Nije li reč moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen?
John 6:63Duh je ono što oživljava; telo ne pomaže ništa. Reči koje vam ja rekoh duh su i život su.
Acts 28:23I odredivši mu dan dođoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svedočeći carstvo Božje i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijevog i iz proroka od jutra do samog mraka.